Slobodan Braco Dimitrijević je jedan od pionira konceptualne umjetnosti, a imao je svoju prvu samostalnu izložbu u dobi od 10 godina. Godine 1963. napravio je svoje prvo idejno djelo Zastava svijeta, u kojem je zamijenio nacionalnu zastavu alternativnim znakom. Označio je time početak njegovih umjetničkih intervencija u urbanim krajolicima. Dimitrijević je međunarodnu reputaciju stekao 1970-ih svojom serijom slučajnih prolaznika, u kojoj su gigantski foto portreti anonimnih ljudi bili istaknuti na fasadama u europskim i američkim gradovima. Umjetnik je oponašao i druge načine veličanja osoba gradeći spomenike prolaznicima i postavljajući spomen ploče u čast anonimnih građana. Sredinom 1970-ih počeo je u svoje instalacije ugrađivati originalne slike posuđene iz muzejskih zbirki. Triptychos Post Historicus, realizirani u brojnim muzejima širom svijeta, ujedinjuju u skladnu sintezu visoke umjetnosti, svakodnevnih predmeta i voća. Izjava umjetnika: Louvre je moj atelje, ulica je moj muzej izražava i dijalektičku i transgresivnu prirodu njegovog opusa.
