‘Šaptanje bankomatima’ proizlazi iz knjige nastale kao svojevrstan dijalog dvoje autora, odnosno teksta Ivana Jozića i grafike Vide Meić.
Izložba ‘Šaptanje bankomatima’ zamišljena je kao kompozicija likovnog elementa (grafika) i književnog teksta (mikro proze). Ovaj relativno neuobičajeni spoj dvaju umjetničkih izričaja sa prezentira se publici na više nivoa, komunicira tekstualno i vizualno, te omogućava različite vrste interpretacije; vizualnim podražajem intenzivira osjećaj koji nose tekstovi.
Proces stvaranja mrlja Meić je započela proučavanjem slučajno nastalih mrlja iz zbilje, te istraživanjem mogućnosti tradicionalnog dubokog tiska grafičkog medija. Umjetnica traži način da kroz ‘ljepotu slučajnosti’,harmoniju mrlja zaroni dublje i gledajući u jednostavne likovne elemente stigne osjetiti, promisliti, doživjeti. ‘Čitajući priče, listajući postojeće grafike tražila sam detalje, zoomirala, okretala, brisala, docrtavala, digitalno reagirala i intervenirala na vlastite skenirane grafike. Ponekad izdvajajući svega jednu liniju iz cijelog papira, ili milimetarsku točkicu pored ogromne mrlje. Takav pristup dozvolio je slobodnije i direktnije prenošene misli nakon pročitane priče. U želji da se riječi ne odvajaju od likovnih elemenata, reagirala sam impulzivno’.Objašnjava proces stvaranja Meić.
Jedna od ‘početnih pozicija’ suradnje dvoje umjetnika, bilo je promišljanje o prevelikom broju informacija, sterilnosti današnjih vizualnih podražaja i pitanjima kako i zašto odabiremo i odbacujemo neke sadržaje. Lutanjem oka vidokrugom odabiremo nama poznate prikaze, a apstraktne likovne elemente poput mrlje na zidu ili istrošene zebre na cesti ignoriramo, ne opažamo. Slično se događa sa kraćim formama teksta (poezija, mikro proza, kratke priče…) koji u kakofoniji moderne komunikacije ne dolaze do izražaja, utopljeni su, jer su i po prirodi tiši, kontemplativniji. Dodatno, likovna komponenta značajno definira tekst: dinamika pisanog, sadržaj i zadani okvir likovnog djela, ograničavaju prostor teksta, a ipak mikropriča posjetitelja ostavlja s emocijom, slikom u glavi; ne doslovno zapamćena, nego kao osjećaj. Umjetnici tako ‘glorificiraju’ jednostavne čiste vizualne sadržaje i kratke književne forme, ukazujući na važnost zapažanja, čitanja, gledanja i doživljavanja.
Šaptanje bankomatima zamišljena je kao putujuća izložba, koja će kroz 2024. godinu posjetiti desetak hrvatskih gradova.