Tri riječi iz naslova sasvim su sigurno značile da je posrijedi Studio, svojedobno najtiražniji medijski tjednik u ovome dijelu svijeta. Te portretne naslovnice Marko Čolić snimao je, za u ono doba, od šezdesetih prema kraju milenija, upravo u raskošnom pozadinskom koloru, a pritom je boja ljudske puti ostajala u potpunosti prirodna. Postajala su ta lica poznatih, neka nova stvarnost, u kojoj se zvjezdana prašina tek počinjala slagati na kioscima. Ta tadašnja društvena zbilja kao da se ogledala u pogledu popularne pjevačice ili u osmijehu glavnog lika iz neke TV drame ili serije, ili pak nekog slavnoga sportaša u akciji. Budući da je u toj vrsti tiska (bakrotisku), kolor imao dominantnu funkciju, Marko Čolić, reklo bi se, instinktivnom intuicijom vrlo brzo se uspio stilski disciplinirati, u toj novoj, masovnoj raskoši. Iz predgovora Maria Bošnjaka.
