Riječ je o novom ciklusu u kojemu ovaj autor nastavlja proučavati vlastiti figurativni izraz, s temeljima u figuraciji 1980-ih koji podrazumijeva duhovite i narativne prizore s neproporcionalnim figurama. U svome dosadašnjem radu Dmitrović se bavio muško- ženskim odnosima ironizirajući mačizam i tradicionalne rodne uloge. Sada odlazi dublje u prošlost i etnologiju, proučavajući bajke i gradeći ironijski odnos s arhetipovima koje one uspostavljaju. Na tragu teorija izloženih u Morfologiji bajke sovjetskog etnologa Vladimira Propa, Dmitrović dekonstruira poznate narative (o Snjeguljici, Crvenkapici, Jacku i stabljici graha) nerijetko mijenjajući spol njihovom protagonistu ili protagonistici. Na taj način aludira na ono iz čega su bajke proistekle – kolektivnu podsvijest – i spaja je s osobnom podsviješću, s vlastitim idom preopterećenim erotikom.
