Iz predgovora; kilometri udaljenosti, ali zajednička tema koja ih briše. Kontakt se ostvaruje putem razgovora kao i međusobnog poznavanja odnosno razumijevanja bez fizičke bliskosti. Kroz proces rada, umjetnice interveniraju na prethodnu akciju time gradeći mrežu, jedna drugoj nudeći odgovor kroz likovni komentar – novom formom ili nastavljajući rad druge. Dvije umjetnice propitkuju pojam nostalgije u vidu sjećanja koja su ostala trajno utkana u njihov unutrašnji svijet. Njihova sjećanja međusobno se isprepliću i nadopunjuju jer su vezana s različitim prostorima i pogledima na dom – stvaran ili figurativan kojeg gradimo mi sami – onaj zamišljen u koji i pohranjujemo sva sjećanja. Prostor koji tako zajedniči grade u galeriji postaje kolaž isprepletenih sjećanja, fragmentirajući umjetničke prakse svake umjetnice. Obje umjetnice propituju sebe i prizivaju najranija i ona utisnuta sjećanja kroz formu instalacije, fotografije, predmeta, riječi, rečenica, artist book-a putem kojih ilustriraju spomenutu nostalgiju u vizualni doživljaj istovremeno pitajući se zašto pamte baš te isječke događaja.
