Prema riječima Emila Matešića, Daniel Šuljić odabrao je eros, davno, još dok ga nije ni prepoznavao kao metaforu života, još dok se mučio odabrati li Pankrte ili SEXA-u, Swanse ili The Birthday Party. Njegov umjetnički i kreativni put neodvojiv je od njegova života, od svakodnevnog bitka i Šuljić od ’80-ih pa sve do danas živi to što radi. Paralela između komponiranja glazbe i režije animiranih filmova govori o poštenom (ne recikliram tuđe ideje) i zrelom autoru koji ne želi mistificirati svoj rad, nego upravo suprotno, natjerati nas da reagiramo ili plesom ili jednostavnom igrom pogađanja i očekivanja u koju nas uvedu avanture njegovih animiranih likova dok se prepiru oko kolača ili dok usamljeni liježu u krevet. U crtežima u Galeriji na katu, Šuljić ide korak dalje i potez tuša više. Odabirom erosa i seksa, lako je napravljen identifikacijski most unutar kojeg se odvija radnja koja se širi animacijama. U jednostavnoj animaciji ili gotovom video efektu, no ipak s autorskim dodirom, ovi crteži tušem mitologiziraju odnos ili pokret likova, postaju mali mitemi jednog dodira, pogleda ili koreografije seksa koja se pamti. Daniel je vješt crtač, impulzivan no precizan, narativan, a opet prepušten emociji i prostoru koju izazov jedne boje i linije nudi. Neuobičajeno figurativno naglašenim stilom, Daniel Šuljić ovim crtežima i animacijom sebe smješta u novi prostor stvaranja, gdje tradiciji pristupa na svjež način.