Dva glavna pogleda na budućnost nerijetko se isključuju: prvi se temelji na progresivnom napretku i rastu, dok drugi taj napredak i rast vidi kao prijetnju planetu i svim živim bićima. Već i iz tih različitih pogleda zaključujemo kako budućnost pred nama nije jedna, nego je mogućih budućnosti – više, pa i ne govorimo o ‘budućnosti’, nego o – ‘budućnostima’. Predstavljajući vodeće hrvatske i međunarodne umjetnike 20. stoljeća, izložba ‘Budućnosti’ propituje kakve su se ideje i vizije budućnosti razvijale u umjetnosti od 1960-ih do danas. Hrvatski umjetnici okupljeni oko pokreta Nove tendencije spajali su umjetnost, znanost i tehnologiju s tadašnjom idejom naprednog socijalističkog društva. To prihvaćaju i međunarodni umjetnici koji izlažu u sklopu Novih tendencija, pokazujući time svoj interes za Jugoslaviju i povjerenje u novi, samoupravni sustav. Druga polovica izložbe predstavlja uglavnom suvremena djela, koja zauzimaju aktivan odnos prema budućnosti. Ističe se nužnost popravljanja prirodnih i društvenih odnosa, narušenih stalnim napretkom i rastom. Usporenje i de-growth uvjeti su da uopće imamo bilo kakvu budućnost. Ipak, i alternative rastu često i dalje služe tek napretku ‘prvog svijeta’ i temelje se na iskorištavanju ljudi i zemlje, isključivanju, patrijarhatu, istrebljenju životinjskih vrsta i (post)kolonijalizmu zapadnog svijeta.
