Umjetničko djelovanje Jasmine Cibic obuhvaća film, performans i instalaciju te rigorozno preispitivanje estetike politike. Radovi su joj postavljeni na scenu sastavljenu od nacionalnoga ponosa i moći, od državnih skupova do kulturnih spomenika, a oslanjaju se na povijesne događaje i pojedince koji određuju zajedničko poimanje identiteta. Tako ona definira načine instrumentalizacije kulture, a i to kome bi ona trebala služiti. U svojim novijim projektima Jasmina istražuje političko poklanjanje kulturnih objekata, umjetnina i arhitektonskih djela koja personificiraju nadu i solidarnost tijekom borbe za samoodređenje naroda i novih političkih identiteta.Izložba ‘Snovi koje zovemo svojima’ rasvjetljava umjetničine performativne intervencije u arhive i druge povijesne gotove proizvode (umjetnička ili arhitektonska djela uzeta u kontekstu vlastita vremena) iz čega konstruira nove priče i oblikuje feminističke narative. Na taj način Jasmina podcrtava potencijal alternativnoga građenja svjetova kakav stalno traži u povijesnim tragovima u službi naše sadašnjosti i u svrhu obavještavanja budućnosti. Iz predgovora Leile Topić.
